Aida Kamber

ko je Aida Kamber Aida Kamber je rođena u Sarajevu, septembra 1981. godine. Veći dio djetinjstva provela je na sarajevskoj Dobrinji — tokom rata u BiH. Poslije rata (i odrastanja), Aida je napustila BiH i preselila se u Italiju, gdje je upisala i završila Akademiju ljepote. 📖 Rad i književnost — „Sejdia“ Aida je autorica romana/knjige Sejdia, koja je autobiografsko‑memoarsko svjedočanstvo o njenom djetinjstvu u ratom zahvaćenom Sarajevu. U „Sejdiji“ opisuje svakodnevnicu pod opsadom: strah, glad, neizvjesnost, te traumatično odrastanje — sve ono što su mnogi od nas budžili tokom rata. Knjiga je prikazana kao hronika jedne porodice — ne samo njene — i svjedočanstvo o ljudskoj snazi, otporu i borbi da se preživi u najtežim okolnostima. „Sejdia“ je promovirana u više gradova; promocije su izazvale pažnju i emotivne reakcije. 🌍 Aktivizam, javni angažman i život u Italiji Aida — često pod nadimkom Balkanka — javno govori o svojim iskustvima, i ne libi se otvoreno pričati o traumama koje rat ostavlja. U Italiji je — prema njenim riječima — preživjela i bolnu životnu fazu: bila je žrtva porodičnog nasilja. O tome je javno govorila, upozoravajući na potrebu podrške za žene. Kroz svoj rad, pokušava spojiti iskustvo, sjećanje i umjetnički izraz — da svijet ne zaboravi šta je rat uradio, ali i da oda počast hrabrosti i dostojanstvu preživjelih. 🧠 Poruke i tema koje zagovara Njena priča kroz „Sejdia“ je podsjetnik na to kako rat uništava djetinjstva, nevine živote, normalnost — i upozorenje da se takve stvari ne smiju ponoviti. Istovremeno, njen život pokazuje otpornost, borbu i želju da trauma ne bude razlog za život u mraku — nego za umjetnost, za pričanje priče, za jačanje savjesti. Otvoreno govori o ženskim pravima, položaju žena, iskustvima migracije, porodičnog nasilja — i koristi svoju priču da posvjedoči da mnoge žene iz BiH i dijaspore proživljavaju slične probleme. 🎯 Zašto je Aida Kamber značajna Zato što njena priča svjedoči o ratu — ne sa distance, nego iz centra svega, iz očiju djeteta — i pomaže da se ne zaboravi ono što se desilo. Zato što „Sejdia“ i njen javni angažman pokazuju da pisanje i dokumentovanje ličnog iskustva može biti put ka razumijevanju, iscjeljenju i edukaciji — o ratu, o miru, o ljudskoj solidarnosti. Zato što je njen život — borba kroz traumatsku prošlost, emigraciju, nasilje — primjer kako se iz boli može stvoriti umjetnost i nada.